Nisam nikada bila član nijedne stranke do 2006 kada sam postala član LDPa i ponosna sam na to. Zašto LDP? Zato što je Čedomir Jovanović nastavio put kojim je išao pokojni premijer Zoran Đinđić, koga osim njega niko ne spominje. Taj put vodi ka onoj drugoj-nasmejanoj budućnosti u kojoj svi imaju garantovana prava na život, sreću i uspeh. Budućnosti, u kojoj će mladima roditelji moći da omoguće letovanja i zimovanja, u kojoj će nesmetano moći da se razvijaju talenti u sportu, nauci, umetnosti. Da nema Srbija samo Anu, Jelenu i Novaka... Pa ima još mnogo talentovane dece, ali za njihov razvoj nema para. Zato oni odlaze iz Srbije i postaju tamo negde prosta radna snaga ili prodaju svoja znanja jer ih Srbija ne ceni i ne plaća.
Zašto se ulice asfaltiraju samo pred izbore, tada obećavaju vrtići koji se nikad ne urade, nude povećanja plata i penzija? Slušamo istu priču pred svake izbore, a kad se prebroje glasovi i zauzmu fotelje od svega ostaje samo:što ste nam verovali? LDP priča istinu, ma koliko nam teško bilo da se s njom suočimo i traži da svako preuzme odgovornost za sve što radi i priča.
Učlanila sam se u LDP jer mislim da je to stranka budućnosti. Sviđa mi se što gleda u budućnost,a ne u prošlost. Nama mladima je potrebno da gledamo ispred sebe i da nas neko u tome podrži, da napredujemo, da našu mladost provedemo na najbolji način, da svi budemo ravnopravni, da živimo sa osmehom na licu i da ne razmišljamo da li će sutra biti hleba i ulja...U našoj zemlji omladina skoro uopšte i ne putuje, ne odlazi na odmor, dok je u Evropi to normalno. I MI ŽELIMO U EVROPU I DA ŽIVIMO PUNIM PLUĆIMA.
Stranka LDP se bori sa tim pitanjima i zato joj mi verujemo i verujemo da nas čeka bolja budućnost koju će izboriti LDP. A evo kako žive mladi u ovom prigradskom naselju: -imamo loš javni prevoz, posle 21h nema nijednog autobusa do grada pa ostajemo u školskom dvorištu koje čak nije ni osvetljeno; nemamo gde da izlazimo, Dom kulture ne radi, kulturnih dešavanja i manifestacija nema, ali zato pasa lutalica ima koliko hoćete što je uz pregorele ulične sijalice i rupe po putevima pravi horor. U Domu zdravlja imamo lekara opšte prakse koji je po potrebi i pedijatar što nije isto itd. Mogla bih ovako još da nabrajam ali neću, želim da sledeći put kad se javim mogu da pričam o lepšim temama i da se radujem što je pobedio razum.